Jako je teško izdržati cijelu predstavu bez suza, jer u mjuziklu „Nerazumevalica“, koju su izveli članovi i članice Udruženja za afirmaciju dječjeg stvaralaštva „Svitac“ iz Beograda, ima braće i sestara koji pomažu svojoj braći i sestrama sa problemima i poteškoćama, u nekim porodicama ih je po dvoje, u nekim po jedno dijete, ali sada su svi jedna veeelika porodica, primjećuje Ana Milošević, brišući majčinske suze radosnice, nakon izvedbe nedavno na Pjaci od Kina u okviru Kotorskog festivala pozorišta za djecu.
- Ogromna je sreća i prilika, koju može da nam pruži samo ovo neformalno udruženje kao što je „Svitac“ i osoba beskrajnog entuzijazma kao što je Ksenija Mirković, autorka projekta. Bez nje, znate i sami, za osobe sa smetnjama u razvoju u sistemu nema puno mjesta. I ono što ima formalnog obrazovanja, to ni približno nije ono razumijevanje i toplina koju mi ovdje imamo jedni sa drugima. A djeca su jako talentovana i sposobna da mnogo toga pokažu što ne bi inače imala prilike. Jako lijepo se druže i osjećaju se prihvaćenim, imaju razne muzičke radionice, igru, ples i onda sve to spoje u jednom ovako čarobnom mjuziklu i mi smo stvarno srećni da pokažemo da možemo više nego što na prvi pogled izgleda, hvala na podršci, ispričala je tom prilikom Ana.
Udruženje „Svitac“ već treću godinu gostuje na Festivalu - 2014. godine su izveli „Alisu u zemlji čuda“, prošle godine- „Crvene cipelice“, a nadaju se da će mjuzikl „Nerazumevalica“ da igraju dugo. U mjuziklu je učestvovalo 62 djece,od kojih 38 sa različitim smetnjama u razvoju, kao i njihovi drugari, tinejdžeri, koji su godinama bili njihovi asistenti, volonteri, sada bolji i od defektologa.
- Kroz ovu predstavu djeca sa problemima u razvoju su progovorila o tome koliko ona realno ne razumiju svijet i jezik oko njih. To je jedna epska priča sa bajkovitim svijetom izmišljenih „tvrdostenaca“, „sirena vodoplavih“, „sivopesaca“, „listodržaca“ i „vatronoša“, o čarobnom svijetu Čarobnice Zemlje koja ima svoja dva druida, i oni kreću da prave čarobni napitak koji će da im omogući razumijevanje jezika. U momentu kada izgube moć razumijevanja, to ostaje tako, to je realna životna situacija, oni stvarno ne razumiju taj jezik, bez obzira koliko ga govore, ne čuju kao što čujemo mi, ali mogu da razumiju gest, pokret. Poenta je u istini, da oni stvarno ne razumiju, to se ne može promijeniti, ali možemo mi, oko njih: „Sve je u rukama vašim da im pomognete“, kaže se u jednom refrenu, da ih prihvatimo takve kakvi jesu i da naučimo da živimo zajedno sa njima. Mi smo pokazali publici koliko je djeci sa govorno-jezičkim problemima teško da razumiju jezik okoline, kaže Ksenija Mirković, koja je pisala tekst, osmislila scenu, režirala predstavu. Sa njom u timu su i Danijela Nikolić, Tanja Ninković i Nela Stanojević. Sjajne kostime radila je Aleksandra Stošić, a imaju savršen tim ljudi koji oblači, presvlači, hrani djecu i brine se o njima. Ove godine podržalo ih je Ministarstvo pravde Republike Srbije. Ovo je drugo javno izvođenje, premijera je bila u „Madlenijanumu“ u Beogradu, a u planu im je da sljedeće tri-četiri godine prikažu predstavu cijelom regionu.
Djeca i njihovi najbliži presrećni su što u okviru Kotorskog festivala imaju priliku da provedu sedam dana na moru, kupajući se na Markovom rtu, gdje su smješteni u hotelu „Vrmac“. Mladi asistenti-volonteri izvodili su svoje drugare sa smetnjama u večernji izlazak, bez roditelja, brinući o njima, što stručnjaci nazivaju „učenjem socijalnih vještina“. Oni uživaju u ovom ambijentu i pitaju: „Ideš li sa Ksenijom sljedeće godine opet na more?“. A Kotorski festival čeka ih na istom mjestu u isto vrijeme idućeg ljeta.
M.D.Popović